Reply To: Skola Letenja 2014

O nama Forums Forum Skola Letenja Skola Letenja 2014 Reply To: Skola Letenja 2014

#1276

Dobar dan narode !
Ima u ovoj našoj prići puno zabuna i izmješanih stavova. Primjer o kojem govori Edo je dobro organizirana škola letenja. Ta škola radi u okolini koja je jedna od bogatijih Evropskih pokrajina sa dohodkom po glavi stanovnika koji je 4 do 5 puta veći nego u Primorsko goranskoj županiji. Ta škola radi posve komercijalno a zove se klubom zbog fiskalnih olakšica. Rieti je Talijanski nacionalni jedriličarski centar koji je financiran od države. Sva tamošnja infrastruktura – aerodrom objekti i letala primarno su državno vlasništvo. Država Italija kroz razne načine i dalje financira održavanje sredstava, kako objekata i tehnike tako i organizacija – klubova. U Rietiju puno nastavnika letenja volontira : To je istina, samo to su imućni ljudi koji imaju dovoljno slobodnog vremena pa lete iz gušta. Pritom neko drugi riješava sve ostale organizacijske probleme od nabavke goriva i guma do održavanja i registracije jedrilica. Ja sam posao nastavnika letenja radio i profesionalno i amaterski. U profi uvjetima sam guštao a naradio sam se kao volonter. Profi nastavnik letenja – radi ( leti ) najviše 4 sata dnevno ne više od 20 letova. Ne brine se o održavanju aviona na kojem radi, zato ima službu održavanja. Nastavnik letenja dobiva pripremljene kandidate sa kojima provodi letečku obuku. Što sam radio kao volonter ? Gotovo sve. Više od 30 godina bavio sam se održavanjem i popravljanjem jedrilica i aviona. Vukao sam jedrilice vitlom – više od 20 000 startova. Vukao sam jedrilice avionom – Više od 1000 letova. Godinama sam izrađivao svu opremu za vuču jedrilica vitlom ili avionom pa i danas su svi konopci za vuču koje imamo na aerodromu moje privatno vlasništvo. Kao nastavnik letenja naučio sam letjeti hrpu ljudi i napravio sa njima oko 10 000 letova od čega oko 6000 sa polijtanjem pomoću vitla.
Ovo je samo za informaciju onima koji nisu znali, pošto ja za sav taj rad nikada nisam tražio nadoknadu i ovo što Marko spominje vezano uz letenje moje kćeri Jane ja, zapravo nisam tražio. Bila je to odluka kluba na čemu sam zahvalan. Dakle ljudi kao ja i meni slični žele volontirati i svojim radom pomoći klubu ili zajednici no to je izvedivo samo ako su normalne životne potrebe pokrivene. Ja sam godinama radio što kao učitelj letenja, što kao Hidrauličar, nekad privatno a nekad za firme i ostvarivao sam dobre prihode koji su mi omogučivali vrijeme i sredstva za bavljenje avijacijom. Žena mi kaže da sam poput pijanca koji cijeli život zapije, samo što ga ja nisam zapio već sam ga zaletio. Naravno da je bilo štete u mom privatnom životu, nisam ostvario nikakvu ozbiljniju nekretninu pa ni pošteni stan. Sada su se uvjeti promjenili, do novca se sve teže dolazi a mene su sustigle godine i mirovina.
Da bih održao kakav takav standard obitelji dužan sam svoje vrijeme trošiti tako da zarađujem. Dakle mogu se angažirati oko obuke jedriličara ili letenja općenito samo ako pritom mogu nešto i zaraditi.
Mislim da nisam jedini sa sličnim problemom u našem klubu i zato pokušavam složiti način rada prilikom obuke tako da omogućim i ostalim članovima da si “zarade” za letenje. Letenje treba platiti, kao i sve što koristimo bilo to od kluba ili od nekog trećeg. ALI tada je posve normalno da sve što radimo za klub ili nekog trećeg također treba naplatiti, može i letenjem.
I sad dolazi pitanje čemu ili kome uopće treba klub ?
Odgovor nimalo nije jednostavan i o tome drugom prilikom ; uskoro

Pozdrav : Zlatko